Meko tkivo u fosilima

Ovo nisu suhe kosti

Znanstvene rasprave cesto mogu biti suhoparne, ispunjene nepoznatim frazama i pojedinostima koje prosjecnom citatelju(gledatelju) stvaraju probleme s pracenjem iste. Ali posljednjih 5 godina su šokantna otkriæa zauzela pozornicu u žestokoj raspravi koju mogu pratiti èak i djeca. Meke, nefosilizirane krvne žile i crvene krvne stanice su bile pronaðene u fosilima dinosaura! Kako može meko tkivo preživjeti nakon što je bilo zakopano u kamenu?
        2005, ekipa znanstvenika voðena paleontologom Mary-om Schweitzerom je izdala clanak u kojem su opisali neobiènu kost femura (kost gornjeg dijela noge), Tiranosaur Rexa. Dok je vanjska kost bila u potpunosti fosilizirana, unutarnja podrucja su na neki nacin bila zašticena od fosilnih tekucina. Unutar dinosaurova femura su bile netaknute krvne žile i crvene krvne stanice. Jednom osloboðena od kosti, krvna žila se mogla rastezati-èak i postaviti natrag na mjesto!
        Novine su prouzrokovale oluju medijske i znanstvene pažnje. U casopisu: Evolucionisti su vjerovali da je fosil Tiranosaurus rexa star 68 milijuna godina. Kako su te biološke strukture mogle preživjeti nedotaknute?
        Kratko nakon toga, Schweitzer i njegove kolege su napisali više clanaka (naslova) u casopisima. Jedan od njih je opisivao nedotaknute proteine iz femura Tiranosaurus rexa. Problem: laboratorijski testovi i teoretska istraživanja su pokazala da se proteini slièni navedenim , viðenim u fosilu Tiranosaurus rexa, raspadaju prebrzo-èak u idealnim laboratorijskim uvjetima-da bi mogli preživjeti više od nekoliko tisuæa godina.

        2008.godine, clanak paleontologa Thomasa Kaya i njegovih kolega izaziva Schweizterova originalna otkriæa u samoj jezgri. Navedeni istraživaci su otkrili slicne mekane strukture u cijeloj paleti drugih fosilnih životinja ukljucujuci nekoliko iz istog geološkog sloja iz kojeg potjece i Tiranosaurus rex (The Hell Creek Formation). Umjesto krvnih žila i stanica kralježnice, taj èlanak je dokumentirao da su sve strukture stvorene od strane bakterije neko vrijeme nakon pocetka fosilizacije.
        Na primjer, ''rastezljive'' krvne žile u njihovim uzorcima su zapravo cvrste folije, lucene od strane bakterije. Te folije su izgledale kao krvne žile jer je bakterija ispunjavala rupe na mjestima gdje su prije bile krvne žile ostavljajuæi iza sebe lažne ''krvne žile''. Kayova ekipa je takoðer otkrila unutar tih bakterijskih ''žila'' okrugle kristale pirita (luðakova zlata). Oni su zakljucili da je Schweitzerova ekipa morala zamijeniti navedene kristale za crvene krvne stanice (koje su okrugle u reptila, ptica, ali su plosnate u sisavaca). Takoðer su otkrili slicne vrste organskih kemikalija kao i Schweitzerova ekipa, ali od materije koja je bila nacinjena od bakterije. Kayev èlanak je izgledao da se protivi veæini dokaza Schweitzerove ekipe.
        Ali rane 2009-te je Schweitzer s njegovim kolegama napao opet s novim clankom. Sad je dinosaur pacjeg kljuna iz Judith River Formacije (ispod Hell Creeka, koji procjenjuju na starost od 80 milijuna godina)opisan s mnoštvom struktura mekog tkiva. Nadalje, analize ovog fosila su bile raðene od strane brojnih neovisnih laboratorija. Nekoliko specificnih proteina kralježnice (colagen, elastin i hemoglobin) su bili otkriveni, kao i nedvosmisleni osteociti (stanice koje formiraju kost a koje se mogu vidjeti samo u životinjama kralježnjacima).
        Zadnji clanak Schweitzerove ekipe jasno odgovara na sve izazove postavljene od strane Kayove 'hipoteze' porijekla bakterije. U oba Schweitzerova izvještaja tvrdnja dinosaurova meka tkiva je stvarna.
        Ali to još uvijek ostavlja vece pitanje: Kako mekano tkivo može preživjeti milijune godina? Ni jedan eksperimentalni rezultat ne podržava dugo-periodsko preživljavanje tkiva kao što to zadnji clanak Schweitzerova tima i priznaje. I iskreno, ni jedan znanstvenik koji nije ''kreacionist mlade zemlje'', ne ocekuje meko tkivo da bude otkriveno u dinosaurima. Možda su sama ocekivanja rukotvorine našeg obrazovanja (koja su èesta u školama u kojima dominira uèenje evolucije).Ponekad su evolucijske pretpostavke u mjestima s kojima nismo upoznati.
        Ipak, otkrica postaju smislena ako su kosti pokopane prije samo nekoliko tisuæa godina kroz Opci potop u vrijeme Noe. Jedna stvar je sigurna: više kreacionista æe gledati unutar kostiju da vide koja su blaga sakrivena u njima.

Nitko nije ocekivao da meko tkivo bude pronaðeno u fosilima dinosaura, ali navedena otkrica dobivaju smisao ako su kosti pokopane prije samo nekoliko tisuæa godina kroz Opæi potop u vrijeme Noe.

Answers, VOL.5 No.1 Jan-Mar. 2010. Pg 43-45.

M.H.Schweitzer, et. Al., ''Soft Tissue Vessels and Cellular Preservation in Tyrannosaurus rex'', Science 307:1952-1955
M.H.Schweitzer, et al., ''Analyses of Soft Tissue from Tyrannosaurus rex Suggest the Presence of Protein,'' Science 316:277-280
C. Nielsen-Marsh, ''Biomolecules in Fossil Remains: A Multidisciplinary Approach to Endurance'', The Biochemist, June 2002, pp.12-14
T.G.Kaye, et al., ''Dinosaurian Soft Tissues Interpreted as Bacterial Biofilms,'' PLoS One 3 (7): e2808
M.H.Schweitzer, et al., ''Biomolecular Characterization and Protein Sequences oft he Campanian Hadrosaur B. canadesis,'' Science 234:626-631
Materijali otkriveni od strane Kayovog tima izgledaju da su bakterijske naravi, porijeklom ne kralježnjaka. I tako sad imamo dokaz oba dinosaura i bakterijskih proizvoda, ali u razlièitim fosilima.